Cikla je dvogodišnja biljka iz roda blitvi, a porodice štirovki (Amaranthaceae). Porijeklom je iz Egipta, gdje su arheolozi pronašli najstarije tragove cikle unutar piramide koja datira iz vremena Treće dinastije. Stari Grci jeli su samo lišće cikle, a korijen su poštovali i nudili bogu Sunca Apolu u hramu Delfima. Rimljani su s druge strane jeli korijenje, ali uglavnom u medicinske svrhe. Koristili su ga kao laksativ ili za liječenje groznice. Ta cikla je bila duga i tanka te je bila nalik mrkvi. Međutim, cikla kakvu danas poznajemo pojavila se u Središnjoj Europi u 16. stoljeću, a tek nakon nekoliko stotina godina proširila se po Istočnoj i Zapadnoj Europi.
Stabljika cikle uspravna je, visoka do 40 cm, premda u fazi cvatnje naraste i do 2 metra visine. Korijen može biti i do 3 m dužine, a najveći dio čini ga zadebljali tamnocrveni hipokotil, koji je mesnat i sočan i koji napola viri iznad površine zemlje. Listovi se nalaze na tamnocrvenim hrskavim peteljkama, a plojka lista je zelenkasta ili crvena s crvenom nervaturom. Stabljika zbog dužine rasta obično klone i povije se uz tlo ili se nasloni na druge biljke. Cvjetovi su dvospolni, mali i neugledni, skupljeni u skupinama, a čine ih jednostavno ocvijeće sastavljeno od pet zelenih listića, pet prašnika i tučak. Plod je jednosjemeni orašćić nepravilno okruglastog oblika.
Cikla je prepuna hranjivih tvari koje štite organizam i s razlogom je zovu supernamirnicom. Odličan je izvor energije, štiti od prijevremenog starenja i općenito utječe na bolji rad organizma. Godinama se koristi kao lijek za anemiju, ali se pokazala korisna i za liječenje leukemije. Cikla sadrži folnu kiselinu, veliku količinu željeza, kalija, vitamin C, beta-karoten i klorofil. Djeluje na detoksikaciju organizma, potiče rad jetre i bubrega, normalizira razinu krvnoga tlaka i sprječava nastanak proširenih vena.
Korijen cikle obično se jede kuhan, pečen, ukiseljen ili sirov. Može se koristiti u salatama, varivima, smoothijima ili kao prilog. Boršč je juha od cikle porijeklom iz Ukrajine, danas je popularna u mnogim zemljama istočne i srednje Europe. Zeleni, lisnati dio cikle također je jestiv. Mladi listovi mogu se dodati sirovi u salate, dok se zreli listovi najčešće poslužuju kuhani na pari, u kojem slučaju imaju okus i teksturu sličnu špinatu. Osim toga, sok od cikle dobio je na popularnosti zbog svih blagodati koje sadrži. U Poljskoj i Ukrajini, cikla se kombinira s hrenom kako bi se stvorio popularan burački, koji se tradicionalno koristi s narescima i sendvičima. Betanini, koji se dobivaju iz korijena cikle, u industriji se upotrebljavaju kao bojilo za hranu, primjerice za pojačavanje boje paste rajčice, umaka, sokova, tonica, džemova, sladoleda, slatkiša i slično. Prah cikle, koji se dobiva mljevenjem dehidrirane cikle, može se koristiti kao boja za kozmetiku, hranu, sapune i odjeću. U davnim vremenima žene su utrljavale prah cikle na obraze kako bi se zarumenile. Savršena je zamjena za umjetnu crvenu boju jer ne uzrokuje nikakve alergijske reakcije.
Svježa cikla rijetko se koristi kao dekoracija i sastojak koktela. Iz tog razloga, dehidrirana cikla lakša je za upotrebu, ima duži vijek trajanja, i neobičan je dodatak jelima i pićima. Dehidriranjem cikla zadržava svoju boju i okus, koju onda ispušta u dodiru sa pićem.
Dehidrirana cikla atraktivna je dekoracija i sastojak za koktele, bezalkoholna pića, smoothije, deserte. Odlično se slaže u koktelima na bazi vina, poput tamnog porta, tekile, vodke, ali i u raznim limunadama i mocktail koktelima. Vašim pićima daje opojno slatki miris i decentan izgled.